DŽEM’ HADARČE part 2

Oni koji me od početka prate, znaju za moju sklonost prema serijama i sapunicama. Opet sam se navukao na jednu od navedenih. Riječ je o Star Trek DS9…postao sam pravi trackie (čitaj: treki), vjerni fan Zvjezdanih Staza. Gledao sam jedno popodne emisiju na RTL-u koju vodi Sanja Doležal (ja je volim nazivati Odležal), ex pevaljka Novih Fosila, iz one najkomercijalnije faze. Emisija ima, za neupućene, naslov identičan imenu vječno živahne Sanje što, opet, neodoljivo vuče na Oprah Show. U sanjinoj emisiji sve je jako slično emisiji do bola bogate afroamerikanke, ali po mom sudu, Sanjica nije ni do koljena Oprici. Baš prije nekoliko dana Sanja je obrađivala temu Star Trek-a i Star Wars-a (žao mi je što nisam gledao onu emisiju na temu droga…sigurno je bilo neviđenih bisera) i uvjeren sam, svaki normalan čovjek nije mogao odoljeti a da se ne zapita: “Pa jel se ova Sanja pravi glupa i totalno neinformirana, ili samo glumi glupaču da bi bilo interesantnije, da bi atmosfera dobila na intenzivnosti?” Njena neupućenost graniči s…ne znam, stvarno ne znam s čim bi se to dalo usporediti. Sanja se ponaša kao začuđena sedmogodišnja curica koju su tek prije jedne minute upoznali s pojmovima s kojima se susreće u, pazi(?!), vlastitoj emisiji. Ajde da ne zna ništa o Deep Space 9 jer je to relativno nova stvar, ali da nema pojma općenito o Zvjezdanim Stazama ili o Ratovima Zvijezda, o tim sad već klasicima u svjetskoj kinematografiji, onda jebiga…jebiga Sanja, zasrala si motiku. A što je još gore, ona se tako ponaša u većini vlastitih emisija. Ma što sa ja skanjivam i pišem u bijelim rukavicama, vrijeđam vlastitu inteligenciju ne bi li povrijedio njenu sujetu koju sigurno posjeduje u pristojnim količinama…hm, a tko ju od nas humanoida uopće ne posjeduje? Javne osobe su u samom vrhu ljudi osjetljivih na svoju inteligenciju, a Sanja je privatno također, bez obzira na sasvim suprotan efekt koji odaje njena vrckava (u stilu: 17 mi je godina još) pojava, sto posto sujetna osoba. Užasno me, još od davnih pjevačkih dana, nerviraju njen lik i djelo, a sa ovim stilom začuđene djevojčice velikih očiju i raskuštrane plave kosice (izgleda kao lik iz japanskih crtanih filmova) postigla je skoro pa vrhunac gluposti. Ona kao da ne živi u ovoj zemlji…na ovoj zemlji, da budem jasniji. Prema gostima se ponaša kao prema debilima, odnosno kao prema djeci u vrtiću. Očito da je riječ o profesionalnoj deformaciji jer, ako se na varam, ona je vlasnica (ili je bila) jedne institucije za predškolski odgoj…dakle, dječjeg vrtića. A što tek u njenim budućim emisijama možemo očekivati…to je tek ono najgore. Ponavljam (i sigurno se grdno varam), možda glumi, ali uvjeren sam da ono sa svemirskim temama nije glumila. Prosječni čovjek, htio ne htio, mora, prilikom šetnje po TV kanalima, bar jednom zastati popodne ili kasno navečer na drugom programu i pogledati, ako ništa drugo, hrpetinu interesantnih likova, faca i efektnih maski. Ferengiji, Kardasijanci, Vulkanci, Romulanci, Bajorci, Klingonci, Mjenjoliki, Vorte, Brini, Trili, Makiji, Jem'Hadar-i…mala digresija (u stilu Ante Pancirova, prozvao sam ga čovjek-digresija jer ju pre-često koristi): sigurno ih nisam nabrojio niti polovicu, sve su to nevjerojatno interesanti likovi i nema šanse da to normalnoj osobi bilo koje životne dobi bude nezanimljivo. No Sanja očito, usprkos činjenici da ima djecu koja sigurno prate Zvjezdane Staze, nema pojma o stvarima koje sam upravo zapisao. I upravo oni potonji, Jem'Hadar-i su frikovi s kojima imam jednu zajedničku osobinu. Ni oni ne mogu živjeti bez određene supstance (u njihovom slučaju to je ketracel-bijelo ), kao ni mi, popularno zvani džankiji. Likovi iz serije, Osnivači i Vorte, odnosno ekipa iz Dominija su genetički dizajnirali Jem'Hadare da budu ovisni o toj drogi (ako je nemaju, ubrzo umiru u najgorim mukama), a na taj način ih kontroliraju i drže u pokornosti s jasnom nakanom da Jem'Hadari budu njihovi vojnici. No, neću sad o tome. Naravno, ja (mi junkiji), ne bi umrli da nam se uskrati heroin, ali sama pomisao na nedostatak dopa makar i na pola dana zastrašujuća je! Da, dragi moji, dotle sam se doveo. Moja borba više nije usmjerena prema skidanju s dopa već prema njegovoj svakodnevnoj nabavci. Za mene nema funkcioniranja bez heroina. Ali, spas uskoro dolazi u obliku Ibogaina. Na Narkomanija.com forumu priča se o Ibogainu sve u šesnaest. I drago mi je zbog toga. Uskoro ću i ja biti dio zasad nevelike obitelji koja se podvrgla inicijaciji, odnosno tretmanu Ibogainom. Šaman kaže da treba čekati da bude pun mjesec pa da rezultat bude maksimalan. Dobro, čekati ćemo da se na nebu pojavi pun mjesec. Ko da smo vampiri. Ma baš me briga. Glavno da ja krenem u to, a za pojedinosti me nije briga. Eh, kako će to divno biti ako mi ovo ljeto bude heroin-free . Pa da uživam i bez dopa. Još uskoro počinje europsko nogometno prvenstvo…to će biti ludilo. Zabiti se u neki kafić s velikim televizorom, uz pivo i čips i ajmoooo! Hrvatska, Hrvatska! Iskreno, nije mi čak ni bitno ako ne prođemo u drugi krug. Ako ja prođem u svoj drugi krug (što znači uspješan detox i višetjedna apstinencija), to će biti najveća pobjeda.

Uspio sam pogledati onaj house-made porno film sa našom Severinom Nacionale Vučković u glavnoj ženskoj ulozi. Bravo Seve! Stvarno je prava jebaljka. Jedanaest minuta prave karačine sa svim obvezatnim likovima i položajima. Partner joj je neki ružnjikavi frajer, kažu neki hercegovački tajkun. A možda je poštar ili onaj što očitava plinska brojila. Bilo kako bilo, nije joj bio pametan potez snimati se u seksualnom odnošaju s bilo kim, pa makar se radilo o čovjeku njenog života (što očito taj kit sa snimke nije). Jer, nikad ne znaš što sutrašnjica donosi. Ova afera pravi je primjer toga. I sad, što je učinjeno, učinjeno je. Jedan veliki mit u hrvata je srušen, i to stvarno srušen. Sanjarili smo o njenim golim grudima, mekanoj i obloj bijeloj guzičici, a snatrenje o nekakvom seksu, pogotovo o onako tvrdom kao što možemo vidjeti na snimci, bilo je već na rubu huljenja. Bez obzira na raznorazne seksualne aluzije prilikom medijskih pojavljivanja (spotovi, fotke), Severina je uvijek posjedovala jednu znatnu količinu čistoće, da ne kažem djevičanstva. Seve je bila prava dalmatinka koja nedjeljom ide u crkvu, voli bilu boju, a ako se i jebe, to čini samo u misionarskoj pozi dok svekoliki hrvatski puk čeka da se uda za svog princa (ona viruje u njega i samo s njim želi dite…čak i kad je vara s njim joj je lipo), po mogućnosti da to bude neki Goran Ivanišević ili sličan mu nacionalni heroj…naravno, dalmatinac. Ali nakon što čovjek pogleda onu snimku, svi mitovi se ruše kao WTO Twin Towers u New Yorku. Mala je konačno dala. Mislim, davala je ona oduvijek, ali materijalni dokaz je tek nedavno pribavljen. Otkad sam to pogledao, konstantno mi u glavi svira ona njena pjesmica “Mili Moj”. Zašto? Pitaj Boga. Da se nisu sreli stvarno bila bi grjehota. E moja Seve…ali, ipak ponavljam…ma bravo Seve!

I konačno, moj banner ima puni legitimitet. Dosad su mi ona šprica i žličica bile samo mislene imenice, a sad su okrutna stvarnost…nadam se ne zadugo. “Nadaj se, nadaj, Max”, sad bi mi rekli narko veterani. Jebiga, nema mi druge. “U nadi je spas”, odgovaram im ja.

3 komentara

Komentariši